1912.  Družba Braće Hrvatskoga Zmaja potaknula pitanje izgradnje džamije u Zagrebu

1916. godine u Zagrebačkom garnizonu je postavljen vojni imam koji je povremeno obavljao i civilne poslove. Iste je                                          godine u Zagrebu osnovana Muslimanska bogoštovna općina 

1917. podignuta na razinu muftijstva, kojem su bile podređene sve muslimanske općine Hrvatske.

Za Zagrebačkog muftiju je postavljen Ismet ef. Muftić.

U to doba je pod vodstvom vojnog imama hfz. Abdullah ef. Muhasilovića jedna dvorana u vojarni pješačke pukovnije "Zrinski" preuređena je u mesdžid. Pokrenuta je i akcija za izgradnju džamije u koju svrhu je prikupljeno oko 100.000 kruna a gradsko je poglavarstvo provizorno bilo darovalo i zemljište južno od Kazališta. Nakon završetka rata ova ideja je propala. Od ramazana

1920. godine muslimani su unajmljivali razne dvorne kao privremene mesdžide.

1935. godine su adaptirana dva stana u Tomašićevoj 12 u prvi Zagrebački mesdžid, koji je otvoren 29.11.1935,

Tada je u matičnim knjigama Muslimanske bogoštovne općine bilo registrirano 1250 muslimana a uz sezonske radnike i studente u Zagrebu je živilo oko 3.000 muslimana.

U istoj zgradi na drugom katu su se nalazili ured Muslimanske bogoštovne općine i Muftijstvo.

Osim muftije Ismet ef. Muftića određenu funkciju u bogoštovnoj općini je vršio i

vojni imam Halil ef. Imamović i imam Ragib ef. Muftić kao i jedan mujezin.

Drugi svjetski rat je nakratko prekinuo akciju za gradnju džamije, no potreba i želja su ostali i ubrzo se aktivnost nastavila. U to se doba u Odbor uključuje i dr. Sulejman Mašović, koji je ubrzo postao pojmom islamske inicijative u Zagrebu. Odbor je nastavio akciju i postavio zahtjev za odobrenje građenja zelengajske džamije. Ova incijativa, nažalost, nije realizirana.

1935. 

godine je ustanovljena Zaklada za izgradnju džamije i počelo se sa prikupljnjem sredstava. Odbor zaklade su sačinjavali:

Ismet ef. Muftić, dr. Salko Kulović, prof. Salih Ljubunčić, Halid Muftić, ing. Sejfudin Muftić, ing. Murat Rizvanbegović, prof. dr. Ibrahim Ruždić sa tajnikom Medžidom Žinićem

Prvi korak za izgradnju džamije bio je izrada njezina projekta. Posao je bio povjeren znamenitom zagrebačkom slikaru Omeru Mujadžiću, koji je sa svojim suradnicima izradio idejno rješenje nove džamije, koja je bila zamišljena da bude smještne na Zelengaju. U to vrijeme je za imama bio postavljen Himzi-efendija Alagić. Tada se organizira i "Društvo zagrebačkih muslimana" i  Džematski medžlis (1935.) koji su sačinjavali:

1. muftija Ismet ef. Muftić,
2. dr. Salih Kulović,
3. Šefik ef. Saračević,
4. Dževad-beg Sulejmanpašić,
5. Ahmed ef. Ivković (koji je prešao na islam),
6. Vejsilaga Musakadić,
7. dr. Aziz Halepović i
8. Muharem Suljanović

Ante Pavelić je već u srpnju 1941. odlučio graditi džamiju u Zagrebu, kada do njega dolazi opat Giuseppe Ramiro Marcone, izaslanik Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941-1945, koji upozorava na gradnju džamije u centru Zagreba, koja bi po njemu mogla da uznemiri katoličko pučanstvo. Na ovu primjedbu Pavelić mu daje slijedeći odgovor, kojeg on sa dodatnim komentarom iznosti

28. 02 .1942. godine u hrvatskom državnom saboru:

“U Sarajevu je velika većina pučanstva bila muslimanske vjere, pa ni jednom muslimanu nije palo na pamet, da se uznemiri za to, što je svojedobno upravo u središtu grada sagrađena velika i liepa katolička katedrala. Kada sam došao ovamo, odmah su došli k meni ljudi, koji su donieli dva gotova nacrta za gradnju džamije. Nacrte sam pogledao i vidio, da bi po njima džamija imala biti sagrađena negdje u Kraljevačkoj šumi, dakle, 4 do 5 kilometara udaljeno od središta grada. Kazao sam im, neka s ovim nacrtima više ne dolaze, ali im nisam stavio do znanja, što namjeravam. Opazio sam da je Umjetnički paviljon na trgu “N” najpodesniji i mjesto najdostojnije, da se tamo sagradi džamija za muslimane. Tada je došao jedan gospodin, koji je kazao, da se ovaj hram umjetnosti ne smije pretvoriti u džamiju.